четвртак, 15. април 2010.

Prošlo vreme

Bili su to divni snovi
Bili su to bučni dani
Sad su samo slomovi -
Sati proćerdani.

Bile su to snažne grane
Bile su to zlatne krošnje
Sad su samo obmane -
Kušnje neprestane.

Bila je to bujna mašta
Bila je to budna glava
Sad je samo mrtva bašta -
Stabljika mlitava.

Bilo je to retko stablo
Bilo je to srce hrabro
Sad je samo suvo zlo -
Ni kap dobro.

Bilo je to oko duboko
Bilo je to čelo visoko
Sad je samo toliko -
Mrtvilo široko.
...

Bili su to moji snovi, moji dani,
Sad su samo slomovi i sati proćerdani.

Bile su to moje grane, moje krošnje,
Sad su samo obmane i kušnje.

Bila je to moja mašta, moja glava,
Sad je samo mrtva bašta i stabljika mlitava.

Bilo je to moje stablo, moje srce,
Sad je samo zlo i umorno lice.

Bilo je to moje oko, moje čelo,
Sad je samo hladno telo.

Bili su to moji dani, moji sati,
Kad bih samo znao kako vreme da se vrati.

Нема коментара:

Постави коментар