понедељак, 9. август 2010.

Ista priča



Plače mi se koliko sam kriv
Jeca mi se koliko sam glup
Mogao sam biti svetski div
A upao sam u osrednji kalup.


Dani su mi bolni, teški, sivi
Noći su mi duge, suzne, strašne
Čemu više da se stalno isto živi
Čemu više da se služe iste kazne.


Svesno rušim mostove mi trošne
Smelo gazim preko sopstvenoga tela
Čekaju me oni što nikada ne kasne
Zauvek je pesma moja sagorela cela.

Нема коментара:

Постави коментар