понедељак, 9. август 2010.

Kao i u svakom vremenu lutam sam svemirom
Sam bez igde ikoga zaboravljen od svakoga
I ova suza što me najstrašnije seća da sam živ
Usamljena zauvek ostaje dok je guta vekova vir.

Danas sam te poslednji put video
A po prvi put si kao slučajno skinula rukavice
Umro sam po stoti put jer te nisam dodirnuo
Sanjajući tvoje uz moje lice.

Danas sam te poslednji put disao
A po prvi put si me pogledala pravo u oči
Svi moji životi izgubili su smisao
Voleo bih ikako ako bi mi smrt mogla doći.

Za život smrtnika sada bih sve dao
Sad kad znam da samo za mene postojiš ti
Ne bih ni jedan jedini tren razmišljao
Celu bih večnost odbacio i predao se tebi.

Zamišljam titrali bi naši atomi skladno
Sjajniji od najsjajnijeg zvezdanog neba
Po nama bi se upravljalo svetsko klatno
A za život nam ne bi trebala ni kora hleba.

Hranila bi me dodirom i mirisom
Pojila bi me pogledom i osmehom
Na samo našem oblaku carskom
U samo našem vazduhu rajskom.

Kupao bih se u tvojim očima
Plesala bi na mojim usnama
Snivao bih na tvojim grudima
Letela bi na mojim rukama.

...
Ovde ću da stanem
Uzeću te mislima
Imam te na prstima
Mirišeš pod noktima

Po ručku od ljubavi
Utrobu mi raspori
Ti sve sama odradi
Ne osvrći se i idi.

Нема коментара:

Постави коментар